U periodu od 25. rujna do 6. listopada 2023. godine, suradnik Komponente 2 CRONOS projekta (dr. sc. Tvrtko Korbar) izvršio je geološku determinaciju jezgara geotehničkih bušotina u Imotskom, Sinju i Vrlici, izvedenih za potrebe instalacije bušotinskih akcelerografskih sustava u sklopu Projekta.
Jezgra bušotine u Imotskom u najgornjem površinskom tankom sloju sadržava eluvijalno, recentno tlo u obliku zbijenog silta. Nakon toga pojavljuju se većinom rastresiti šljunci i pijesci, uz poneke segmente silta. Nastavlja se sivo do žućkasto-smeđi slabo konsolidirani silt uz proslojak šljunka pomiješanog s pijeskom i siltom. Sve do dna bušotine (40 m) prisutan je svjetlo-sivi slabo konsolidirani silt, s povećanim udjelom gline prema dnu bušotine. Kroz cijelu jezgru prisutan je pretaloženi karbonatni materijal, vjerojatno iz fliša. Slojevi su horizontalni.
Jezgra bušotine u Sinju u površinskom sloju sadržava pretežno rahli silt. Potom se nastavlja siltozna glina, smeđa u gornjem dijelu, a svijetlosiva do tamnosiva, čak i crna bituminozna u dubljim slojevima te je prisutan proslojak treseta i deblji sloj vapnenca s ljušturicama. U nastavku se pojavljuje slabo cementirani vapnenac, a pri samom dnu bušotine (25 m) prisutna je siva siltozna zbijena glina. Sve determinirane naslage su vjerojatno kvartarnog porijekla, eventualno vapnenci pripadaju vršnom neogenu. Slojevi su horizontalni.
Najgornji sloj jezgre u Vrlici čini eluvijalno, recentno tlo u obliku zbijene smeđe zemlje, s uglavnom sitnim kršjem karbonatne stijene (potencijalno antropogeno). Nastavljaju se naslage crvenkasto do žućkasto-smeđe zbijene siltozne gline, a predstavljaju površinske kvartarne naslage. Sve do dna bušotine (17 m) prisutan je sivi deformirani bijeli gips, s fragmentima i/ili ispunama siltoznih glina. Ove naslage predstavljaju temeljnu stijenu permo-trijaskog porijekla.
Pripremio Bruno Mravlja
